astralmagic
13.02.2008., srijeda
Nešto za računalstvo
  |
11.05.2007., petak
Moždani valovi i emocije
|
Po meni,definitivno najzanimljivija stvar kod mozga(a vjerujte mi,ima jako puno zanimljivih stvari...) su moždani valovi. Valovi ne samo da su bitni za čovijeka u zdravstvenom smislu,nego još i imaju veliku primjenu u okultnom. Za one koji prvi put čuju za moždane valove,reći ću najednostavnije da su to valovi koji kontroliraju naš mozak. Da se objasnim-sve funkcije koje se odvijaju u mozgu kontroliraju moždani valovi. Postoje 4 vrste moždanih valova koji funcioniraju u drugačijim okolnostima,to su: Beta: Funkcionira dok smo budni. Alfa: Funkcionira dok smo u dubokom meditativnom stanju. Theta: Točno onaj trenutak kad zaspemo(onaj kojeg se ne sjećamo) Delta: Funkcionira dok spavamo Svaki od valova također ima svoju frekvenciju na kojoj nastupa: Beta 14Hz-30Hz Alfa 8HZ-14Hz Theta 4Hz-8Hz Delta 0.5Hz-4Hz E sada,ovisno o situaciji u kojoj se nalazite,frekvencija će rasti ili padati,npr. u trenutku kad okreneš ispit,frekvencija bete ti naglo raste,počneš se znojiti i tako dalje. Da si u opuštenoj atmosferi,frekvencija bi se spuštala sve dok nebi prešla u Alfu,itd. E sad,ovo je zasad sve vjerovatno dosadno,no,želim se objasniti da znate za ubuduće kad spomenem valove o čemu se radi... E sad,pitate se kakve veze imaju valovi s emocijama,ja ću reći-puno,jako puno. Vidite,prvo što trebate znati je da su emocije obični neuropeptidi koji se nalaze u hipotalamusu u stražnjem djelu mozga,drugo što trebate znati je da uz svaku frekvenciju se veže određena emocija. Ono što hoću reći je,ljubav na prvi pogled,zaluđenost itd. jednostavno - ne postoji. Svaku emociju koja vas obuzme tijelom vi u biti stvarate. Ne postoji nikakva kemija između ljudi,jer vi ste oni koji svjesno stvarate svoju zaljubljenost,ljubav.Ne razumijete me?,dajte da vam objasnim kako nastaje ljubav... Vraćate se doma sa spoja na kojem ste bili. Legnete se u krevet i počnete se prisjećati kako vam je bilo na spoju,počnete se prisjećati njegovih/njenih očiju,face,tijela... Počnete razmišljati kako je on/ona super,kako je slatka/sladak,pametan/pametna... Dok to radite,niste ni svjesni što se zbiva u vašem mozgu... U točno tom trenutku sjećanja i razmišljanja o toj osobi vaš podsvjesni mozak šalje informacije vašem svjesnom,frekvencija valova se izmjenjuje,valovi šalju signale hipotalamusu koji počinje lučiti neuropeptide(emocije) koji se počinju vezivati na stanične receptore. U tom djeliću sekundu kada neuropeptidi se spajaju na receptore,počnete osjećati lagane trnce u području solarnog plexusa. Osjećate se... Zaljubljeno... Nisam siguran,ali možda se sada pitate: Što da nisam legao/la u krevet?? Bili se zaljubio/la?? Draga dame i gospodo,odgovor je-ne. Nebiste. Jednostavno,mozak nebi imao razloga mjenjati frekvenciju valova i hipotalamus nebi primao signale i nebi lučio ništa i vi nebiste osjećali ništa. Zanimljivo,zar ne? Ali to još nije kraj,jer,problem je u tome što kada više koristite određenu emociju,to postajete ovisni o njoj. E sad, kod teške droge heroina nakon što ubrizgate injekciju u tijelo,njezini peptidi se vežu za vaše stanične receptore i nakon već 2-3 ubrizgavanja postajete ovisni. Ono što vi vjerovatno neznate je da na POTPUNO ISTI NAČIN SE VEŽU NEUROPEPTIDI(EMOCIJE) ZA VAŠE STANIČNE RECEPTORE... Zar to niste primjetili? Pa mi smo svi u stvari zarobljenici svojih emocija. Razmislite malo,zašto mislite da su neki ljudi non-stop zaljubljeni u nekoga,zašto su neki ljudi stalno depresivni,zašto su stalno živčani,zašto im se dešavaju potpuno iste stvari iznova,iznova i iznova? Pa zato što su ovisni o svojim emocijama... Svatko od nas,apsolutno svatko je ovisan barem od nekoliko emocija,no,i emocije se mogu kontrolirati-meditacijom. Kod alfa moždanog vala ne osjećate nijednu emociju nego spokoj i mir. Misli su vam jače. Kad bi u toku meditiranja sebi govorili i vizualizirali kako probijate svoju ovisnost,to bi vam i uspjelo. No,da bi to napravili,morate si priznati da ste ovisni o određenoj emociji,a ponekad,to nam je jednostavno preteško za učiniti... |
26.04.2007., četvrtak
Velika Pitanja
|
Vidite,po meni je najveći problem ljudi što se ne pitaju ona Velika Pitanja,Velika pitanja su ona koja vam mogu promjeniti smjer vašeg života,Velika Pitanja poput:postoji li Bog,što je stvarnost,koji je smisao života,itd.,naime,po meni,ako želite promjeniti svoj život,morate si početi postavljati Velika Pitanja,jer ona su ključ,ona su znanje koje vam je potrebno da bi ga promjenili na bolje... Napominjem da pitanja koja su meni velika,vama uopće ne trebaju biti,i obrnuto. Vi sami odlučujete što vam je važno,a ja sam tu samo da vas malo preusmjerim... Postavljanjem Velikih Pitanja možete naći nove načine percepcije,i shvatiti stvari mnogo,mnogo jasnije.Velika Pitanja su početak,i ona su potrebna za razvoj. Dakle,još jednom,zašto si ne postavljamo takva pitanja? Vidite,većina ljudi bi radije ostala u sigurnosti poznatoga,nego otišla tražiti nevolje. Upravo da se i sudare s pitanjem,više je nego vjerovatno da će pobjeći od njega,zabiti glavu u pijesak ili se brzo okupirati nečim,bilo čim drugim. Većini nas je potrebna prava nesreća da bismo si postavili Veliko Pitanje. Kad bismo sada,i bez neposredne krize,mogli sakupiti dovoljno strasti za postavljanje takvih pitanja,tko zna što bi se dogodilo. Kako je to jedan moj idol među fizičarima(kvantni ako smijem dodat...) Fred Alan Wolf lijepo rekao:" Postavljajući si ova dublja pitanja,otkrivamo nove načine bivanja u svijetu. Ona unose dašak svježine. Život postaje radosniji. Nije trik u tome da budete u znanom,već da živite zagonetku." Sjetite se kad ste imali 5 godina i stalno pitali "zašto?",vaši roditelji su mislili da ih samo izluđujete,no vi ste zaista željeli znati! Što se dogodilo s tim djetetom? Možete li se sjetiti sebe dok ste bili to djete,možete li osjetiti kako je to bilo? To je važno,jer kad ste imali 5 godina rado ste živjeli u zagonetki. Rado ste željeli shvatiti stvari. Svaki dan je bio pun otkrića i novih pitanja. I koja je razlika između onda i sad? Dobro pitanje! Ljudi postavljaju Velika Pitanja već tisućama godina,još prije filozofa antičke Grčke do današnjih modernih znanstvenika. Kad je Albert Einstain bio dječak,upitao se: "što ako vozim bicikl brzinom svjetlosti i upalim svjetlo na biciklu-hoće li se ono upaliti?". Postavljajući si to pitanje punih 10 godina umalo je sam sebe doveo do ludila,no iz njegovog pitanja je proizišla teorija relativnosti. Eto to vam je veliki primjer takvih pitanja. Najvažnije od svega je da budete otvorena uma(hehe,sjećate se 1. posta?),ako stalno mislimo da znamo odgovor,kako ćemo rasti? Evo jedne zanimljive pričice: Sveučilišni profesor posjetio je zen-učitelja Nan-ina kako bi se raspitao o zenu. No umjesto da sluša učitelja,profesor je bez prestanka govorio o svojim idejama. Nakon što ga je neko vrijeme slušao,Nan-in je poslužio čaj. Natočio je svom posjetitelju punu šalicu i nastavio točiti. Čaj je prelio šalicu,napunio tanjurić,izlio se po njegovim hlačama i po podu. "Zar ne vidite da je šalica puna?" vikne profesor. "Više ne stane!" "Upravo tako"-odgovori Nan-in mirno. "I poput ove šalice,ti si pun ideja i stavova. Kako da ti pokažem zen ako ne isprazniš šalicu?" Isprazniti šalicu znači napraviti mjesta za Velika Pitanja. To znači biti otvoren,stvoriti u sebi preduvjete da MOŽEMO PRIHVATITI,u ovom trenutku,ne-znanje. Iz toga će svanuti veće znanje. |
